Generacijski jaz odavno nije samo tema porodičnih ručkova, danas je to jedno od ključnih pitanja tržišta rada. Mladi više ne žele iste stvari koje su želeli njihovi roditelji kada su počinjali karijeru, a pitanje je da li kompanije to prepoznaju i razumeju i da li su spremne da se prilagode?
Promene na tržištu rada nikada nisu bile vidljivije nego danas. Generacijski jaz više nije teorija, već realnost koja oblikuje korporativnu kulturu u Srbiji. Starije generacije i dalje cene stabilnost, lojalnost i jasnu hijerarhiju, dok mladi insistiraju na fleksibilnosti, smislu posla i bržem razvoju. Pitanje je ko će se kome kome prilagoditi?
To je ujedno i tema o kojoj se danas najviše govori u HR sektoru, kaže Milena Manojlović Kostenjak konsultantkinja za ljudske resurse iz GI Group Holdinga.

„Generacijski jaz je oduvek postojao, а razlika je što Generacija Z o svojim očekivanjima govori glasno. Ključna stvar je što su mladi danas spremni da pitaju, da ospore i da se bore za ono što veruju da su njihova prava. To nije slabost to je nova realnost“, objašnjava Manojlović Kostenjak.
Da razlike između generacija nikada nisu bile vidljivije, svedoče i iskustva iz kompanija.
„Mi smo nekada morali da se nadamo da ćemo dobiti platu i nismo dovodili autoritete u pitanje. Oni danas baš izazivaju autoritet i to je zdravo za sisteme koji žele da se razvijaju“, kaže Milena i dodaje da se upravo tu se vidi suština generacijskog jaza, jer mladi više ne žele samo sigurnu platu, već traže fleksibilnost, autonomiju, smisao i ravnotežu između privatnog i profesionalnog života, što postaje nova valuta u svetu rada.
Ona objašnjava da se fleksibilnost već dugo ispituje na razgovorima za posao i odnosi se na više stvari kao što su spremnost na učenje, menjanje smera i sposobnošću da budu rezilijentni, dok sa druge strane, mladi traže i fleksibilnost od kompanije radno vreme koje se može prilagoditi, rad od kuće, razvoj u pravcu koji ih zanima. I tu nastaje jedan od najvećih konflikata na tržištu rada.

„Kompanije i danas gube najbolje kandidate zbog pravila koja su nekad važila. Kruta organizaciona struktura jedan je od glavnih razloga zbog kojih kompanije danas gube talente. Imali smo brojne primere gde su kompanije propustile veoma kvalitetne kandidate jer su insistirale na strogom prisustvu u kancelariji, iako posao to uopšte nije zahtevao. Svojim standardima su suzile izbor i izgubile najbolje“, smatra ona.
Mladi, dodaje ona, neće birati korporaciju koja ne sluša njihove potrebe pogotovo kada tržište nudi opcije poput freelance rada, rada na daljinu i brojnih novih profesija.
“Poslodavci od Gen Z dobijaju brzinu, znanje i energiju koje nismo imali ranije. Oni su odrasli sa tehnologijama. Brzo se prilagođavaju, brzo uče, brzo rade. Ono što je nama nekada uzimalo dva dana, njima je pitanje minuta. I od njih možemo mnogo da naučimo ako smo spremni da budemo otvoreni”, navodi Manojlović Kostenjak.
Mladi više ne vrednuju simbolične benefite poput službenog automobila ili sopstvene kancelarije, već suštinu, smisao i šansu za brz rast.
“Kompanije se trude da se prilagode, ali to više nije dovoljno sve se menja neverovatnom brzinom. Mlade je potrebno privući, usmeravati i pružiti im realne prilike, jer današnje tržište nudi bezbroj alternativa. Generacija Z je izuzetno hrabra spremni su da potpuno promene profesiju, douče nešto novo i krenu iz početka. To je njihova najveća snaga”, kaže Milena.
Poslodavcima poručuje da je ključ u otvorenoj komunikaciji sa mladim generacijama. Potrebno je što više razgovarati sa njima, razumeti njihove potrebe i prilagoditi se tamo gde postoji prostor, jer se samo tako mogu graditi zajednički rezultati. Pravila igre na tržištu rada su se promenila i više se neće vratiti na staro. Generacijski jaz nije prepreka, već jasan signal da ulazimo u novu fazu transformacije radnog okruženja a prednost će imati oni koji se brže prilagode.















